mali brat karlo
20.02.2008., srijeda
KOLUMNA ka LIBRAR: MAKARSKA HRAM HRVATSKOG RAGBIJA
R.K. Makarska rivijera ove godine slavi 40 godina postojanja.Kad ćovjek ima toliko godina kaže se da je u dobu zrelosti. Ragbi je u Makarskoj i na Makarskoj rivijeri u međuvremenu postao pravi sportski pokret i pustio je toliko duboke korijene, da ni najveća suša nemože uništiti njegovo vrlo plodno ragbi stablo. Iz kluba su sa seniosku državnu reprezentaciju igrala oko 40 igrača, a u mlađim kategorijama još dvostruko više. RK Makarska rivijera organizirao je oko 20 međunarodnih utakmica reprezentacije Hrvatske u Makarskoj. Tako da se slobodno može nazvati HRAM HRVATSKOG RAGBIJA. A i prije Domovinskog rata Makarani su organizirali nekoliko utakmica državne reprezentacije. Treba istaknuti da je na Makarskoj rivijeri održano Svjetsko juniorsko FIRA prvenstvo u ragbiju 1988.Klub je, "koncidencijom" osnovan revolucionarne studentske 1968. godine, koja je dala pozitivan inicijalan obol po cijelom svijetu. Da bude stvar jaća bilo je to 20. 12. 1968. - znakovito horoskopski u znaku strijelca. Kada se svi uspjesi kluba zbroje može se kazati da "su osvajanjem više titula ragbijaši pogađali u "sridu" i u potpunosti opravdali svoj znak. Makarski ragbijaši prošli su drage, ali i teške sportske "scile i haridbe". U poćetku ,da bi se odigrale utakmice u Beogradu Ljubljani i Zagrebu putovalo se u vlaku trećeg razreda s drvenim klupama. Ponijeli bi se sendviči iz kuće. To je bilo vrijeme ragbijaškog romantizma, koji je bio pravi izazov i stimulans. Vlakom se putovalo nekada i 16 sati. Jedno se kratko vrijeme putovalo i avionom, ali su kartu ragbijaši zaradili svojim dobrovoljnim radom. Posebna je prića - putovanje vlakom..Ja sam to doživio kao pravu "magiju" i toga ću se uvijek sjećati. Putovanje do Beograda i Ljubljane , Zagreba znalo bi trajati i po 16 sati. Godišnje bi putovali najmanje 15 puta na tim relacijama. Na pazaru u Splitu kupila bi se hrana , a našla bi se i demažana težačkog vina, koji je bio jedini "doping" i "uspavač". Spavali bi u kušet ležajevima u vlaku, u kojima su spavali žensko i muško skupa u kupeu, kako bi koga dopalo Došlo bi do zanimljivih razgovora, a poslije par bevandi znala bi past i pisma, a znalo se recitirati cijelom vagonu na hodniku. Lipa vrimena.Neki kažu da se jedan naš igrač iz Splita zaljubio u curu koju je sreo u kupeu. Često smo putovali i sa sportašicama iz Dalmacije. Najčešće sa simpatičnim prvoligašicama -rukumetni klubova Trogir i Split. To su bile prave cure i sportašice, ali šteta što su na vrime, po sportskom oraru morale ići spavati. Nama borcima iz vlaka nije ostalo ništa nego ići u "češljanje" vlaka", u potrazi za curama za druženje i priću, pa što bude. Meni se ćini da vlak ima posebnu erotićnu snagu, što je malo obrađeno u literaturi. Samo "kloparanje" vlaka i putovanje kroz prostor, razbija sve bezvezne obrambene mehanizme i ćini nas slobodnim i oslobođenim.Ne zaboravimo, mi smo bili totalni amateri i druženje nam je bila jedina nagrada za sve te "muke" dugog potovanja. Tada sam shvatio da sport, umjetnost i eros ne kolidiraju (jer je sve u pokretu). Kada bi došli u Ljubljanu, Beograd. Zagreb, to je bilo vecinom vrlo rano.,nakon doručka išli bi u "karantenu" - na matineju u kino, da se ne bi umarali po gradu pred utakmicu. Svugdje je bilo naših navijača, pogotovo su studenti iz studentskog doma na Savi u Zagrebu bili u velikom broju i podržavali nas. Ali da se vratim. Igralo se po snijegu do gležanja u Kumrovcu. Šibala nas je košava na igralištu Lazarevačkog druma i Košutnjaka u Beogradu. Zalijevale su nas hladne kiše na Šiški, Stanežičah i bežigradu u Ljubljani. Okočenili smo se na ledu od minus 10 na Kamberovića polju u Zenici. Doživjeli smo toplotni udar na temparaturi od plus 43 u Sydneju u Australiji. Makarski ragbijaši putovali su mnogim paralelama i merdijanima oad Malte, italije, Švicarske,Češke, Mađarske, Rumunjske do Australije i Nove Zelande. I u svim tim izazovima ragbi makarski brod je mogao biti poljujan, ali nikad nije doživio veću havariju. Jer svjetionik ragbi entuzijazma je nosio sve generacije, a i sadašnje istim žarom zbog toga su uvijek uplovljavali u pravu luku. Jednom je dr. Ljutič,( makarki zet koji je sada prof na Medicinskom fakultetu u Splitu op.p.) koji je 80-ih bio dežurni ljiečnik na našoj utakmici kazao: Kako možete igrati po ovom kijametu od kiše i leda, dobit ćete upalu pluća. Dijelom je bio u pravu. Reuma tuce u starijim godinama i svaki bubatac osjećaš po jugu, Ali ostaju također sjećanja i prijateljstva po cijelom svijetu, koja su isto nezaboravljiva, blo jugo ili ne. A da ne govorimo o trečem poluvrment koja je posebna prića. To iskreno postoji samo u ragbiju, gdje se vidi da u sportu nije važan samo rezultat nego i socijalna - stvar druženja poslije utakmice, koja je kruna svega, ma što se dogodilo u prva dva poluvremena na igralištu. Ali kao što se kaže šećer dolazi na kraju, tako je i ovaj put. Htio bih istaknuti naše igrače iz dijaspore, od Francuske do Novog Zelanda ,koji su dušom i srcem igrali za naš klub, i koji su nam puno pomogli u našem ragbi napretku. Bilo ih je oko petnaestak, a skoro su svi igrali i za reprezentaciju Hrvatske . Tako smo pokazali svojim primjerom kako možemo spojiti iseljenu i domovinsku sportsku Hrvatsku, a da ne ostane sve na riječima. Zato ih u ime našeg kluba pozdravljam, ma gdje bili ,i porucujem im da su uvijek dobro došli u Makarsku. I SADA ŠLAG: Pravi "krivci" što je osnovan ragbi klub u Makarskoj su ondašnji mladi ragbi inžinjeri u Metalplastici- Siniša Tartaglia i Toma Curavić.Sjećam se rijeći našeg prvog trenera Tartaglije, kada bi igrali u Makarskoj: VI SAMO IGRAJTE, A PROTIVNIKE ĆE BIOKOVO IMPRESIONIRATI Bravo Tare. Pozdrav tebi i Tomi. Vidimo se na proslavi kluba u Makarskoj. Drago mi je što me dopala čast da sudjelujem u pisanju ragbi monografije RK Makarske rivijere povodom 40-te obljetnice. Predhodno napisano su moji dojmovi koji će imati svoje mjesto a i duh u monografiji. |
