Odakle početi? Da li od zgrade Decime kada je 20. prosinca 1968. godine održana osnivačka Skupština ili od 20. prosinca 2008. kada je na stadionu ispod tribina skromno proslavljena 40.
obljetnica? Spontano mi pada na pamet situacija početkom 70-ih kada nam je Uprava Sportskog centra Makarska zabranila odigravanje prvenstvene prvoligaške utakmice iz njima samo poznatih razloga. Mada zbog studentskih obveza nisam bio prisutan na utakmici, suigrači su mi prićali o tome. Oni su na svoju ruku ušli u teren i pobijedili Upravu i sebe i na kraju dobili važnu utakmicu protiv favoriziranog Dinama iz Pančeva.
O tome detaljnije piše Siniša Tartaglia-popularni Tare, jedan od osnivaca kluba.
To će izaći u monografiji kluba, za koju sam ja bio zadužen da je napišem, ali do 40. obljetnice nisam je uspio završiti. Nadam se da će za nekoliko mjeseci biti završena. Naša proslava se odigrala na sličan nacin, ilegalno "revolucionarno".
Znakovito je da je ragbi klub osnovan revolucionarne 1968. godine i to u znaku strijelca što je loš znakovitije. I to je poveznica sa svime. Nekidan me pitao jedan sportski funkcioner kakve su one nrančasto -crne šare kojim je obojan podtribinski prostor u kojem je bila proslava obljetnice. Htio sam mu objasniti koje su to šare i njihovu simboliku, ali sam odustao od toga, jer možda ne bi shvatio. Naime narančasto-crna boja predstavlja boju dresova kluba. U tim dresovima je isciđeno tisuće hektolitara znoja po makarskim burama , zaleđnom terenu na Kamberoviča polju u Zenici, preko snježnih i blatnjavih trena od Lazeravačkog druma u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani, Sisku. . . do plus 40 stupnjeva kda smo igrali u Sydneju na turneji u Novoj Zelandi i Australiji. U tom znoju je isijana velika energija i ona se prelila u boju kojom je pituran podtribinski prostor.
U početku smo imali mogometne crno-bijele dresove s okomitim prugama koji su bili poderljivi. Sredinom 70-ih Igranac Đek Lulić nam je donirao dresove u našj sadašnjoj boji koji su imali tigra na desnoj strani dresa. Kada bi gurali u skupu opet Igranac Drago Cvitanović bi iz druge linije vika - gurajmo tigrovi iz Osejave. I tako smo postali TIGROVI IZ OSEJAVE!
Moram kazati da Makarska u početku nije razumjela ragbi, što nije čudno. Ali kasnije se publika profilirala i već u bivšoj Jugi smo na utakmicama imali oko dvje tisuce ljudi a u suverenoj i neovisnoj Hrvatskoj u kojoj je RK "Makarska rivijera" organizirala 24 međudržavne utakmice, protiv Rusije i Italije bilo je preko četri tisuće ljudi. Ragbi zaljubljenici su shvatli bit ragbija.
On se može kazati u jednoj rečenici - ala Englezi:
AKO HOČEŠ BITI ĐENTLEMEN IGRAJ RAGBI!
p.s. Glavno igralište na Sportskom centru u Makarskoj je postalo "hram hrvatskog ragbija". U ove 24 odigrane međudržavne utakmice mnoge od njih su bile prikazane na satelitskim TV postajama od Europe, Amerike do Nove Zelande, Australije. . . To je bila prava promiđba hrvatskog ragbija i Makarske kao turističke destinacije.
|